понедељак, 30. јун 2014.

Dozivljaji jednog agenta za nekretnine...Lude voznje




       Posao agenta podrazumeva moge vestine, jedna od osnovnih, je  voznja automobila...Mozda je skuplje,  ali je i mnogo, mnogo bezbednije.....
   Bio je topao letnji dan, kada mi je u kancelariju usao starije gospodin, u poznim osamdesetim. Kretao se polako,  uz pomoc drvenog stapa,  i prijavio svoju vikendicu u Rakovcu na prodaju. Nakon upisa nekretnine,  trebali smo na teren.  Na moju nesrecu,  auto mi je bio u kvaru,  te sam morao da idem ,dedinim autom. Polagano,  uz pomoc stapa,  dogegali smo se do parkinga. Tu je bio parkiran, prelepi oldtajmer,  iz dedine mladosti. Cim smo seli, paznju mi je privukla stara fotografija. Na slici je bio Moskvic,  u mladim danima,  i na njemu, velika nalepnica sa bojem dvadeset i tri. Taman sam krenuo da pitam , o cemu se radi,  kad me je preseklo zivahno paljenje masine, a nas stari gospodin se transformisao u ozarenog  dekicu..Pocetak voznje je bio relativno prijatan, ali cim smo se docepali mosta slobode, deda je stisnuo gas i mi smo poleteli.... Zgrabio sam rukama sediste, a nogama se odgurivao patos kola, , ali pomoci nije bilo. Kazaljka na mosvicu je vrlo brzo presla podeok sto, dog se meni stomak lepio za ledja. Dekica je sa setnim glasom pricao o nekakvim trkama, ali ja to nisam bas pratio.  Paznju sam posvetoio liniji, na sredini puta,  koja je malo malo bila sa moje desne strane, jer su dekini refleksi kasnili za krivainama.Sva sreca, pa je Rakovac  blizu, i brzo smo stigli. Cim sam se docepao zemlje, ziv i zdrav, sretan i presretan, nazat sam se vratio autobusom.

Нема коментара:

Постави коментар